subota, 12.12.2009.

sanjam (da, još uvijek)

ne znam odakle početi.
koji početak ?
koji kraj ?
koji snovi ?
koja iluzija ?
ništa.
samo mrak.
tišina.

jednak si kao ostali, a tako se teško odvojiti od Tebe.
od Te puke navike voljenja Tebe.

samo kruha, kažeš.
samo igara, ponavljaš.

ja ne ponavljam.
ja ne kopiram.
ja stvaram.

tu se razdvajamo.


09:25 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

subota, 24.10.2009.

Vraćam se.

sve je tako neodređeno.

ne shvaćam.
ili ne želim shvatiti.

prezirem Te.
volim Te.
a kažu da me voliš.
kome da vjerujem ?
a ne pokazuješ mi To ?

samo se smiješ.
gorko.
jadno.
a imaš Tako proklet osmijeh & taj plavi pogled.

mrzim Tu Tišinu između naših usana.

a voLim Te . . .

Vaša AnabeL.

*hug*


15:38 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 09.06.2009.

Za sve neizmjerno, hvala!

Borili ste se hrabro, nezamjeram Vam u ničemu, najdraža moja.
Hvala Vam za svaki dah, svaki pokret, svaki zagrljaj utjehe.
Bili ste žena života, prirode, žena koja je disala s Bogom & ljudima.
Hvala Vam, hvala Vam za svaku riječ koju sad ne mogu izustiti.

Čuvali Vas Anđeli Nebeski.

Moje pismo umrloj nastavnici

"Nije kraj kad pomisliš:"Kraj!" Svaki dan nosi nadu, svaka nada snage da."

Uvijek Vas se rado sjetim u svojim molitvama.
Sjetim se onih koji su moj život osnažili, pokrenuli & na jedan način, proživjeli ga skupa sa mnom
Vašu snagu osjetila sam u riječi bodrenja, riječi znanja, i da, sivim Vam se zbog smjelosti i hrabrosti
uzimanja krhkih duša žednih obrazovanja, iako često i svoju dušu teško nosimo.
Svaka Vaša riječ bila je korak u život koju ste s velikim entuzijazmom i nadasve željom kazivali.
Tu snagu nesebično ste dijelili drugima i ta želja, vjerujte, ostaje u nama!


Moj Anđeo napustio je ovaj lažni svijet 6. 6. 2009. i otišao gdje oduvijek pripada.

Jedna za natječaj poezije, ocjenite (tema je:"Moj grad iz kamena i sna):

S ove strane mosta

Večerašnju simfoniju
cvrčaka
prekinula mrzla
Cetina.
Provirila kroz okove
kanjona,
nahranila tihe
poljičke vinograde,
potjerala pastrve.

Svoju plavu,
plemenitu krv
pomiješala
s bistrom
morskom krvlju.
Pozdravila kameni,
slavni grad
i utonula u vječna
prostranstva.


Vaš Butterfly (:


14:34 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

petak, 05.06.2009.

Pazi kako hodaš da ne pregaziš moje snove...

Reci ne svojim prijateljima i čudno će te pogledati.
Tvoje mišljenje im nije važno ako se suprostavlja njihovu, mišljenju današnje, razmažene generacije.
Onda te svaka tvoja neiskrena riječ ubija jer govoriš nešto što godi samo njihovim ušima.
Nešto glupo i besmisleno, zapravo maloumno!
Prezirem riječi koje nisu duboke!
Prezirem smisao i zakon mode.
Doći će vrijeme kada će moda postati golo tijelo na ulici, bez ispunjene duše, bez sna & krila.

Prezirem Tebe, Ostavljeni.
Svaku svoju uzalud rečenu riječ upućenu Tebi s velikim zadovoljstvom & srećom.
Mnogi krivi postupci zapravo su dio one zaluđenosti & bezgranične mladosti.
No ipak, opraštam ti, opraštam ti, jer te volim.

...Davno...

pokušaj dodirnuti zrak,
okusiti radost,
promijeniti teret.
neke nove zore
bude svijet.
neki novi zagrljaji
tješe prijatelje.
kad ostaneš bez sjene,
dodirneš zrak,
okusiš život,
pokušaj davno.


Butterfly Ivana odjetjela u svijet glazbe ;)


10:19 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 01.06.2009.

Zar?

Zar ovisimo o nekome?
Zar je važno mišljenje 'Viših'?
Zar nećeš više progovoriti zbog jednog tuđeg mišljenja?
Zar je glupo reći svoje mišljenje?
Zar je jadno pričati gluposti, jer ti je takav dan?
Zar je čitati besmisleno?
Zar je poezija hrpa gluposti?
Zar je divno rugati se onima koji čitaju poeziju?
Zar je drugačije strana riječ?
Zar nitko ne razumije moju zaluđenu psihu?
Zar trebam birati riječi ispred Tebe?
Zar se bojim priči popularnima?
Zar snažno znači popiti alkohol?
Zar tužno znači samoranjavati se?
Zar pisanje sh (š), zh (ž), w (v)... ne zvuči jadno? (Kasno shvatih.)
Zar riječi: jubavi, vojim te, vtp, <3, zaguji me, nisu gubitak riječi?
Zar sam ja zaostala ako volim svijet i životinje?
Zar ne možemo pogriješiti?
Zar je teško priznati krivnju?
Zar je teško živjeti ljubav?

Zar?


15:58 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 26.05.2009.

Kako početi? Ili bolje, odakle početi? Toliko pitanja u glavi, čudnih misli zbog želje za boljim.
Je li važno imati mjesto za sebe, mjesto za izgubljenu, pomalo zaluđenu psihu? Pitanja, pitanja, pitanja...

More je nebu druga obala

Na kamenu je samo moje ime.
Tu me nema. Okreni se put vala:
more je meni sada svjetionik.
Nebu i meni more je obala.


Kako se brzo čovjek mijenja! Baš kad pomisliš da nalaziš jednak jezik s ljudima,
Oni pronađu 'bolji', meni nerazumljiv... I glupo je kad kažeš što ti je na srcu, jer, njima je to jadno,
jadno je biti svoj, jadno je fotografirati ili pisati pjesme, jadno je živjeti!
Zar ne?!
Jadno je poslati poruku utjehe, jer se jako brzo zaboravi čim se ljubav vrati i jer to ne rade
'normalna' djeca. Reče mi davna prijateljica da obožava ići ulicom i cestom da je svi vide
kako je zgodna i dive se njezinoj ljepoti. Molim?!
Zaobilazim sve moguće putove, upravo zbog suprotnog, jer mi se gade praznovjerja i umjetna lica!
Jer ne divim se sebi i nemam što pokazati, no važno je živjeti po današnjim pravilima, u drugom pravilu, ne živiš
na ovom svijetu... Živiš u mašti, kao ja :)


15:24 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 21.05.2009.

Kroz sve prolazim osmijehom :)

Sve me više umaraju sitnice. Ono što je nekoć bilo moguće i otvoreno... Nemoguće je i zatvoreno.
I teško mi je disati, često otvaram albume i diviš se prošlim vremenima. Vremenima kad nisi znao tko si, a imao si lice, kad nisi znao pisati, a otisnuo si srce nekom drugom.
I loše se sijećam svega (možda se i ne želim sjetiti). Više nije isto kao i prije, to me žalosti (kao i kemija). Loše mi je, loše sam no optimistična sam i ne želim da me sputavaju sitnice, sve je prolazno, kroz sve prolazi, Osmijehom... ;) Poezija moja:

Perpetum mobile

ne govori mi ništa.
krivo je vrijeme.
pusti da odem
daleko i opet
napišem tužne stihove.
kasnije me potraži u tihoj
čežnji,
davnoj nadi,
neprospavanoj noći...

evo me,
nova ja!
opet sretna
među istima,
razočaranima,
ostavljenima.
život piše čudne priče.
moja,
moja je
jedinstena...


17:22 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 18.05.2009.

Zbog čega se tako mjenjaš?

Novi blog...
Svatih da je život onakav kakvog ga sam stvoriš i želiš.
Sve ono što sam mislila da je važno i da svijet teži baš tomu, ne, pogriješila sam, onakav je kakvog ga vidiš u pojedinom trenutku.
I ljude pogriješno shvaćam, dosta stvari nema više smisla, sve je monotono (onako kako ja ne bih željela)...
I da, bit će deprimiranih postova, no, ipak 'Always look on the light side of life', poezije i životnih lutanja u maštu.

Grlim (ako ovo itko čita) :*


16:54 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.